Nema komentara

Hoćete li prvo kupiti ili prodati stan?

Uvijek pišem o stanovima jer su oni moj fokus. Radim u Centru i rijetko dobivam priliku prodavati kuće, pa gotovo uvijek pišem o stanovima. I namjerno sam stavila ovako malo zbunjujući naslov. Vidjet ćete da ima smisla. Želim vam pomoći u jednoj dilemi, odluci, kako god… Krenimo od početka. Često mi se dogodi da s novim klijentima dođem u situaciju koju ću sad opisati.

Prvi susret imamo na terenu, javili su nam se ljudi koji bi kupili stan i vidjeli su jedan koji im se sviđa u našoj ponudi i žele ga pogledati. Naravno da u prva dva kontakta (telefonska) nitko pristojan ne pita: ˝Imate li vi novca za trošiti ili samo gledate?˝ I tako, ne pita ni kolegica koja se javlja na telefon, ne pitam ni ja, jer nije pristojno. Organiziram svoj dan prema željama tog kupca, organiziram i prodavatelje prema željama kupca, pogledamo stan, svi ga jako hvale i dive mu se, pozdravimo se pristojno s prodavateljima i izađemo van. Na moje pitanje ,,Zadovoljava li ovaj stan vaše potrebe˝, nerijetko dobivam odgovor: ˝Divan je, to je baš ono što mi tražimo, ali moramo prvo prodati svoj stan˝. I to je uvijek, ali baš uvijek trenutak kad mi dođe slabo. Ne zato što mislim da moram svaki put kad izađem na teren nešto prodati, ne ni zato što što sam lijena pa mi se ne hoda s vama, čak nisam ni ljuta, nije mi zato slabo. Slabo mi je jer mi bude žao tog koji mi to izjavi jer zna što ga čeka, žao mi je  i onog prodavatelja kojeg smo upravo pristojno pozdravili jer se nada da ste baš vi kupac, a malo i mene jer mi je jako teško objasniti ljudima da to tako ne ide.

I kad iza toga pitam, a kako ste vi zamislili sad taj cijeli proces, dobijem gotovo uvijek isti odgovor. Vi biste malo gledali, pa kad nađete nešto što vam se sviđa onda ćete staviti svoj stan na tržište. Ne ide! Dakle, to nije pitanje je li bila prvo kokoš ili jaje. Ovdje je prvo kokoš i nema drugog načina. A kokoš je ta nekretnina koju morate prodati. Koji je smisao gledanja stanova ako nemate novac za kupiti onaj koji vam se svidi? Sigurna sam da vam ovo ne zvuči grubo kad to sad ovako čitate. Pogledat ćete nekoliko stanova i naići na onakav kakav želite, doći ćete doma i maštati o njemu, a ja ću vam za tjedan dana javiti da je prodan. Pa tako i drugi i treći i četvrti, a vaš stan koji ste tek stavili u ponudu još nitko nije ni došao pogledati. A još ako niste postavili dobro cijenu – ma nema kupca ni za lijek! A vi ste sebi našli stan! I što sad. Naravno da od panike gledate još više stanova, da imate rezervu, za svaki slučaj, ako se vaš proda pa da znate kamo ćete. Sve u životu ima svoj prirodni tijek, tako i taj proces prodaje/kupnje. I sad vam ovdje dajem recept za proći kroz to bez muke.

Ako ste odlučili prodati nekretninu u kojoj živite i zamijeniti je drugom, a jedina financijska sredstva koja su vam na raspolaganju su u nekretnini u kojoj živite, morate ih osloboditi. Mnogi se boje mogućnosti da će se stan u kojem žive brzo prodati i onda se neće imati gdje preseliti. Taj strah je opravdan. Da, možda se vaš stan brzo proda. I možda nećete imati novi. Daj Bože da se odmah proda i da morate u podstanare. Što prije to prelomite, bit će vam lakše. Puno je teže prodati nego kupiti nekretninu, još uvijek. I zato budite sretni ako se ona koju imate brzo proda, imat ćete slobodna sredstva da kupite drugu. Ali za to ćete možda morati podnijeti malu žrtvu stanovanja kod mame i tate ili u frendovom praznom stanu, ili će vam moja kolegica Andreja naći podstanarski stan dok ne kupite drugi. I ta faza će brzo proći, i neusporedivo je manje teška nego kad krenete obrnutim putem. Prvo ću kupiti, pa onda prodati.

A ako nemate pregled nad tržištem, i ako vas zanima kakvi se stanovi mogu naći na tržištu vaš/naš će vam agent dati detaljan pregled naše baze nekretnina, savjetovati vas kako dobro definirati što točno želite/trebate i eventualno vas odvesti u par nekretnina koje vam on savjetuje da pogledate da biste dobili širu sliku. Odlazak u razgled svega što vidite na portalima i svidi vam se na ekranu, bez stručnog savjeta dovest će vas samo do frustracije.

Nema komentara

Postoje li dobre vile s čarobnim štapićem?

Autorica: Ana Šenija

Zadnjih dana često razgovaram s prijateljima i kolegama o tome kako je u Centru jako puno neuređenih stanova koji čekaju bolje sutra i neku spretnu ruku da se njima pozabavi, da ih uredi i dade im novi sjaj. I to je ok, Centar je poprilično star kvart i zgrade su u prosjeku stare sto godina i nije za očekivati da su svi stanovi u sjajnom stanju. Ono što nije ok jest da uz to što su ti stanovi stari, nerijetko su i strašno prljavi i neuredni. Do sad smo se u Opereti puno bavili tom temom. Pisali smo, radili infografike, snimali priloge za televiziju i baš puno upiremo prstom u taj problem. Baš sam se nadala da ćemo preodgojiti prljavce i da će nam svima biti lakše. Međutim, izgleda da nam tu trebaju pomoći i stručnjaci iz drugih branši, npr. psiholozi.

Ja osjećam kako je moj poziv stalno pričati i pisati o tome. Naravno da neurednih stanova ima i u drugim kvartovima, ali kako se ja zadržavam većinom u Centru, on mi je u fokusu. Priznajem da i sama, i danas, nakon što sam vidjela većinu stanova koji su se u Centru prodavali zadnjih šest godina, često ostanem šokirana. Koliko god se trudila da me to ne dira, ostanem bez riječi.

Zadnje moje iskustvo, susret s takvim jednim stanom, staro je svega nekoliko sati i mislim da uz sve teme o kojima bih voljela pisati, ova se sama nametnula i ne mogu protiv toga. Ispočetka je mene bilo sram vlasniku prljavog i neurednog stana reći bilo što. Kao, ignoriram to kao da je neki hendikep kojem se jednostavno ne može pomoći, pa šutim, zaobilazim temu, proći će. Probudit ćemo se jednog dana i više neće biti kaos. Dobra vila će doći i čarobnim štapićem pomesti svu prašinu i oprati prljavštinu. Pa onda dođem s kupcima, pa se s njima pravim da je sve u redu, a njihovi pogledi usmjereni su jedino na hrpe smeća i starih nepotrebnih i prašnjavih kutija, na prljave zidove i namještaj i na zavjese dima od cigareta nervoznog vlasnika. Obično bi nakon takvog razgleda stana dobila odgovor da im se stan ne sviđa, ali ne znaju zašto. Pristojni ljudi pa je i njima neugodno reći da je takav nered da od njega ne vide potencijal. I tako, meni neugodno, kupcima neugodno, mi svi šutimo, a prljavca baš briga i još nas krivi zato što stan nije prodan.

Ponekad bih ja pokušala, na lijep način, onako diskretno skrenuti pažnju na situaciju: „Pa uskoro ćete se morati seliti, naći ćemo kupca, pa dajte malo krenite izbacivati nepotrebne stvari, poklonite, prodajte…“ I sve to nekako u rukavicama jer i dalje je meni neugodno, kao da sam ja napravila nered. Ne može čovjek protiv toga da se loše osjeća, a nije kriv. Vjerujem da znate o čemu pričam. Gotovo uvijek bih naišla na otpor vlasnika ako bih nešto spomenula. Naravno da postoji bezbroj razloga zašto je takav nered. Čest odgovor je: „Evo baš smo sad mislili, ali ne isplati nam se dok ne prodamo stan i ne nađemo novi.“ Ili: „Ma gospođo Ana, pa ja to sredim za pola sata, nije to strašno!“ Pa što onda ne središ? Kažu često: „Ovdje je živjela moja mama, ona je to tako držala, a ja sad nemam vremena.“ Ima tih originalnih odgovora beskrajno mnogo.

Pitat će se netko, kako se sad usudim ovo pisati, možda nekog uvrijedim. Nije mi cilj nikoga uvrijediti, ali svakako mi je drago da su se prepoznali pa možda nešto i poduzmu kako bi rasteretili svoj brlog. Ovom zadnjem slučaju, od prije par sati još nisam ništa rekla, sve se nadam da će pročitati ovaj tekst, pa se nešto promijeni. Nije problem to što meni ponekad dođe malo slabo nakon što uđem u takav stan, navikla sam. Problem je što ćete odbiti gotovo sve potencijalne kupce. Ljudi koji nemaju takav „lifestyle“, a što i nije za osuđivati, gledat će samo u taj nered. U ljudskoj prirodi je da se fokus zadržava na onome što je novo i drukčije, a nered i prljavština su sigurno drukčiji od onog što je pozitivno. Ljudima je nemoguće zamisliti život u stanu u koji nisu mogli ući i nikad ga neće uzeti u obzir za stanovanje. Shvatila sam da nije dobro ni upozoriti kupce da je u stanu u koji idu jako neuredno jer onda opet samo gledaju u to na što sam ih upozorila.

Naučila sam s godinama ljudima reći u lice da žive u uvjetima koji nisu prihvatljivi za prodaju stana i da to moraju promijeniti. Ne čuju to svi. I često puta me ne gledaju baš blagonaklono nakon toga.
Smatram da svatko svoj život može voditi kako želi i živjeti u neredu i prljavštini, naravno ako taj nered ne ugrožava druge. No, onog trenutka kad zovete nas, morate se prilagoditi i prihvatiti neka pravila. Nitko vam ne može pomoći ako si sami ne pomognete.

Morate biti svjesni toga da to koliko vi energije uložite u prodaju svog stana vidimo i mi i kupci. Nije dovoljno samo nazvati agenciju i nadati se da smo svemogući. Sjajni smo, ali ako je vama teško pospremiti i oprati nekretninu za koju očekujete da vam netko plati cijenu kvadrata dvije prosječne hrvatske plaće i ako vam se teško suzdržati od pušenja barem dok su vam kupci u stanu, jasno je da vi niste ozbiljni u svojoj namjeri da prodate. Onaj tko je ozbiljan napravit će sve što je potrebno i slušati savjete svog agenta. Jer da biste dobili, uvijek morate uložiti. Pa makar samo par sati svoga vremena (dobro, u nekim slučajevima i par mjeseci :)).