Nema komentara

ZBOG KORONA VIRUSA: Usporeno tržište ‘second home’ nekretnina na obali

Potraje li situacija i u travnju, to bi se moglo negativno odraziti i na tržište nekretninama u Hrvatskoj, kaže Dubravko Ranilović

S obzirom na upozorenja stručnjaka da je koronavirus najveća prijetnja globalnom gospodarstvu od financijske krize iz 2008. godine, kao što je očitovanje koje je ovih dana izdala Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), rekavši da je moguće klizanje u recesiju, nastavi li se ovaj proces, zanimalo nas je što to znači potencijalno za tržište nekretninama u Hrvatskoj.

Naime, upravo je nekretninski biznis bio jedan od onih koji je najviše stradao u krizi 2008. godine, kada su mnoge investicije ostale visiti ‘u zraku’.

– Ako situacija s koronavirusom potraje u ovom ili povećanom intenzitetu, svakako će se negativno odraziti i na tržište nekretnina u Hrvatskoj – kaže Dubravko Ranilović, predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama Hrvatske gospodarske komore.

UTJECAJ

No zasad, dodaje Ranilović, nema značajne štete na tom tržištu, posebno ne onom dijelu koji ovisi o stjecanju i ulaganju hrvatskih državljana.

– Bitno drugačija situacija je u priobalju i dijelovima Hrvatske u kojoj su stjecatelji strani državljani. Za kupnju je ipak potrebno putovanje, a putovanja trenutno nisu poželjna, pa se cijelo tržište ‘second home’ nekretnina na Jadranu usporava. Međutim, kupci i investitori ne odustaju, već prolongiraju dolaske i odluke za narednih mjesec dana – objašnjava Dubravko Ranilović. Zasad se ne može govoriti ni o tome da je virus utjecao na cijene lokalnih nekretnina.

– Sve ovisi o trajanju i razvoju situacije, prije svega u Europi – kaže on. Ipak, koronavirus već globalno negativno utječe na turizam, a i kod nas se otkazuju aktualni turistički aranžmani, kongresi, privatna vikend putovanja.

– Ako se to stanje nastavi dulje razdoblje, bit će manji prihod od turizma, time i manje ulagača u nekretnine i ukupno manje investicijskog potencijala. Produlji li se situacija u travanj, imat će utjecaj na baš sve dijelove gospodarstva. Tržište nekretnina bez uspješnog gospodarstva, kako Hrvatskog, tako i globalnog, svakako će usporiti i oslabiti. Samo u gospodarstvu koje raste i u optimističnom okruženju može rasti tržište nekretnina – rekao je D. Ranilović.

SAJAM

Ovih dana otkazan je najvažniji sajam nekretnina u Europi MIPIM u Cannesu, koji se trebao održati polovicom ožujka. Zasad su organizatori sajam samo odgodili za lipanj.

– Nadamo se da je taj tip virusa zaista sezonalan te kako će ga prve ozbiljne proljetne zrake sunca otjerati – zaključuje on.

Na svjetskoj razini najviše su pogođene zrakoplovne kompanije i putnička industrija. Koliko će utjecaja imati na lokalna tržišta nekretninama pitaju se ovih dana mnogi pa se tako u jednom članku, primjerice, pitaju – kako će se ova situacija odraziti na zimsku turističku top destinaciju – Aspen te kakav je mogući utjecaj na tamošnje tržište nekretninama, barem kratkoročno. Odgovora općenito još nema, ali postoje predviđanja i slutnje.

izvor: jutarnji.hr

Nema komentara

Novi POS program donosi uštedu od 10.000 eura i mogućnost kupnje starih stanova

Okrugli stol Jutarnjeg lista o stanju na hrvatskom tržištu nekretnina uslijedio je neposredno nakon objave novog seta mjera poticanja stanogradnje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja.

S obzirom na to da smo na jednom mjestu okupili predstavnike države, znanosti te poduzetnika u građevini i trgovini nekretninama, bila je to prva zgoda u hrvatskoj javnosti da se nastavak subvencioniranja stambenih kredita, najava gradnje stanova za javne službe i druge mjere države u stanogradnji, osmotre sa svih mogućih stajališta. U raspravi su dominirali i osvrti na konstantni rast cijena nekretnina na domaćem tržištu posljednjih godina, utjecaj turizma na cijene stanova i kuća, a nije izostalo ni neizbježno pitanje što bi uvođenje poreza na nekretnine donijelo ne samo tržištu stanova i kuća, nego i ukupnim kretanjima u gospodarstvu.

Kreditna linija

Državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja Željko Uhlir predstavio je na početku skupa najnovije mjere države u pomaganju mladih obitelji i javnih službenika kojima će se pomoći rješavanje stambenog pitanja kako bi se stimulirao odlazak osoblja u bolnicama, domovima zdravlja i školama na područja na kojima takvih javnih službenika nedostaje.

– Novi ciklus subvencioniranja stambenih kredita jedan je od nekoliko programa s kojima smo izašli prošloga tjedna i s kojim direktno pomažemo mladima u rješavanju stambenog pitanja. Skrenuo bih pozornost na osvježeni program POS plus koji se bazira na Zakonu o društveno poticanoj stanogradnji i koji je otvoren još više nego što je bio do sada za sve građane, neovisno o njihovoj starosnoj dobi. Ono što smo novo uveli je da se kroz taj program mogu kupovati ne samo novi stanovi, što je bio slučaj do sada, nego i stanovi u starogradnji, odnosno svi stanovi, koristeći pritom jedinstvenu kreditnu liniju POS-a. Ta kreditna linija, ovisno o tome kakav se stan kupuje, koje veličine i cjenovnog razreda, omogućuje u konačnici, nakon otplate kredita, s obzirom na to da se pola kredita dobiva od kreditne institucije (banke), a druga polovica od države te zbog jedinstvenog kamatnog računa, u odnosu na stambeni kredit izvan POS programa, razliku u korist kupca u iznosu od šest do deset tisuća eura – kazao je državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja. Novi program ministarstva, naznačio je Uhlir, namijenjen za potrebe stambenog zbrinjavanja deficitarnih zanimanja u javnim službama (zdravstvo, školstvo, znanost i kultura) prvenstveno u slabije razvijenim sredinama i na otocima, predviđa isključivo najam stanova.

Osvrnuvši se na učestale komentare da državne subvencije dižu cijene stanova na tržištu, koje je u raspravu uveo moderator okruglog stola Frenki Laušić, Uhlir je ustvrdio kako svaki unos sredstava na tržište izaziva reakciju na tržištu, samo je, zaključuje, pitanje intenziteta utjecaja i prema kome je usmjeren. Ukoliko, upozorio je, postoji ciljna skupina građana kojoj se pomaže uz gradaciju pomoći prema indeksu razvijenosti, tada takva mjera ne bi trebala imati utjecaja na tržište.

4000 stanova

– Imate podatak da se na internetskim portalima i servisima koji su predviđeni za turizam u godinu dana pojavilo novih 26 tisuća stanova u Hrvatskoj, koji su dakle izvučeni s tržišta stanova i pretvoreni u apartmane. Njih fali na tržištu i na taj način se diže cijena. Postavlja se pitanje koliki je to udar na cijenu, a koliki je to što smo mi uz subvencije uspjeli prodati oko 4000 stanova godišnje? Ministarstvo pomaže građanima kako bi uz postojeći rast cijena lakše riješili svoje stambeno pitanje. Cijene bi tako i tako rasle, i bez subvencija na stambene kredite, kao što rastu cijene stanova u cijeloj Europi. Bolja konjunktura ohrabruje kupce stanova, a ne uspijeva se toliko izgraditi i dolazi do rasta cijena – smatra Ž. Uhlir.

Ravnateljica zagrebačkog Ekonomskog instituta Maruška Vizek ocijenila je vrlo teškim davanje odgovora na pitanje podižu li državne subvencije cijene stanova bez, kako kaže, prave evaluacije te mjere.

– U najavi je izrada evaluacije mjera subvencioniranja stambenih kredita za mlade koja će utvrditi koliko je ona utjecala na kretanje cijena stanova. Na prvi pogled, mislim da je takva mjera neophodna, ali da bi za tržište bilo puno bolje da nema ograničenih rokova predaje zahtjeva za subvencije. Ograničeni rokovi prijave zahtjeva daju specifičnu dinamiku na tržištu koja može utjecati na rast cijena – ustvrdila je ravnateljica EIZG-a, na čijem je tragu istupio i dopredsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK i vlasnik agencija Opereta Borislav Vujović. On je ustvrdio kako je subvencioniranje stambenih kredita pokrenuto s dobrom idejom, ali je kao njihov najveći nedostatak označio ograničeni vremenski period prijave zahtjeva od, primjerice, mjesec dana.

– Budući da najveći dio građana nije bio u prilici planirati korištenje subvencija unaprijed, već su se na to odlučili na brzinu, našli su se u situaciji u kojoj nisu imali vremena temeljitije tražiti nekretninu i pregovarati o njezinoj cijeni, već su bili primorani prihvatiti sistem ‘tražena cijena – dogovorena cijena’. A pritom prodavatelj stana koji ima zemljišnoknjižni izvadak i uporabnu dozvolu može tražiti cijenu kakvu želi, jer neki drugi prodavatelj to nema. Tako da na tržištu izvan rokova podnošenja zahtjeva za subvencionirane kredite, imate razliku između tražene i dogovorene cijene od oko devet posto na razini godine, a za vrijeme dodjele subvencija ta razlika je svega tri posto. Moram napomenuti da se s protokom vremena u provedbi ove mjere, povećava udio građana koji ipak unaprijed planiraju korištenje subvencija za kupnju stana – komentirao je Vujović, dodavši kako su i ‘programi društveno poticane stanogradnje POS i POS plus dobri s istim takvim posljedicama za tržište kako dalje bude odmicala njihova primjena’.

Iznoseći zapažanja iz građevinskog sektora o faktorima koji utječe na rast cijena nekretnina, voditeljica projekta u Odjelu za investicije i razvoj građevinske tvrtke Kamgrad Marina Vartušek ukazala je, među ostalim, na rast troškova komunalnog doprinosa koje investitori plaćaju za predviđenu gradnju. Posebno se rast troškova, dodala je, odnosi na poskupljenje za podzemne etaže u Zagrebu gdje je, navodi, unatrag godinu dana temeljem Odluke o komunalnom doprinosu došlo do povećanja komunalnog doprinosa za čak četiri puta.

Rekord prodaje

– Subvencije na stambene kredite olakšale su kupcima, mladim obiteljima put do stana. U strukturi prodajne cijene stana 15 do 20 posto sudjeluje građevinsko zemljište koje je oporezivo od 2015. Time je cijena stana otišla gore za tri do pet posto ovisno o lokaciji. Komunalni i vodni doprinos zauzimaju nekih pet posto udjela u kupoprodajnoj cijeni stana te isto tako prije nisu bili oporezivi. Uvođenje oporezivanja doprinosa podiglo je cijene stanova za jedan do tri posto. Na povećanje cijena nekretnina utjecao je i nedostatak radne snage u građevinarstvu – navela je Marina Vartušek.

Svi su se sudionici u raspravi složili oko toga da se podjela državnih subvencija na stambene odvija u trenutku kada je tržište stimulirano na rast cijena nekim drugim mehanizmima, od vrlo niskih kamatnih stopa preko inozemne potražnje za stambenim prostorom, pogotovo na obali, do povećanja dohotka i pojave turističkog najma. S obzirom na cijeli niz čimbenika koji utječu na povećanje cijena nekretnina, uključujući rast i BDP-a koji uvijek sa sobom nosi i rast cijena nekretnina, jednodušan je zaključak u raspravi da je pitanje koliko točno svaki od čimbenika utječe na rast cijena.

Vujović ističe kako subvencije države za stambene kredite odgovaraju agencijama koje se bave prodajom nekretnina.

– Nikada nismo prodali više stanova nego što smo ih prodali u godinama primjene subvencija na stambene kredite. Evo i sada, kada stižu najave novog kruga subvencija, stanovi se prodaju kao nikad. Tijekom siječnja i veljače ove godine broj dnevno pristiglih upita u agenciji bio je duplo veći u odnosu na ostale mjesece. Ako promatramo subvencije iz našeg ugla kao posrednici, nama one odgovaraju. Ali, ostaje pitanje jesu li povećane cijene nekretnina dobre za tržište i o tome se može dalje razgovarati – kaže Vujović.

Komentirajući iznijete kritike na račun rokova za subvencije stambenih kredita, državni tajnik Uhlir je podsjetio da su uvedena dva roka za traženje subvencija, proljetni, u trećem, i jesenski, u devetom mjesecu.

– Država mora planirati svoje rashode, ne može imati bianco otvoreni račun pa tko kad stigne ugovoriti stan, da odmah dobije novac. Moramo imati planove i limit potrošnje po proračunskim stavkama – upozorio je Uhlir.

Osvrnuvši se na aktualne trendove na tržištu nekretnina, Borislav Vujović skrenuo je pozornost na sve učestalije kupnje stanova i kuća gotovinom.

– Imamo rekordno niske kamate na štednju, što se onda ogleda u podatku da 55 posto kupaca u radu naše agencije plaća stanove u gotovini. Procjenjujem da je taj postotak i veći na cijelom tržištu jer naša agencija u svome portfelju nema onaj udio novogradnje koji je prisutan na tržištu u cjelini, a i fokusirani smo isključivo na zagrebačko tržište. Skrenuo bih pozornost i na činjenicu da su kupci u oko 30 posto slučajeva na tržištu strani državljani, a oni gotovo svi kupuju gotovinom. Stoga procjenjujem da se na tržištu u cjelini 60 posto kupnji stanova i kuća plaća gotovinom – izložio je Vujović trend kupovanja nekretnina gotovinom. U svakom slučaju, dodao je, činjenica je da ljudi povlače novac iz banaka i kupuju nekretnine koje onda daju u najam.

Maruška Vizek upozorila je na sve veću važnost turizma za kretanja na tržištu nekretnina.

Stambena strategija

– Rast cijena nekretnina koji je posljedica rasta turističke aktivnosti koncentrira se u turističkim odredištima, no za očekivati je da tijekom vremena dolazi do prostornih prelijevanja tih učinaka, možda čak i na čitavu zemlju. Mi smo mala zemlja, s ograničenim resursima i ljudi i kapitala. Ono što se nama događa je da se ograničeni rad i kapital iz drugih sektora seli u turizam, što će daljnje umanjiti ionako nizak rast produktivnosti u zemlji. Uz to, izloženi smo potražnji nekretnina iz inozemstva, te niske kamate na kredite također uvozimo iz inozemstva, tako da tržište ne može samo regulirati poremećaje koji nastaju. Potrebna je, među ostalim, stambena strategija države – upozorila je ravnateljica EIZG-a.

Državni tajnik Uhlir najavio je donošenje stambene strategije države i otkrio da se na strategiji radi od kraja 2018. te kako se priprema i izrada novog propisa, Zakona o javnim najamnim stanovima, čime bi se jače potaknuo državni najam stanova. Na taj način, zaključio je Uhlir, ministarstvo planira pokriti pitanja stanovanja u državi. Otkrio je i da Ministarstvo turizma radi na zakonskom prijedlogu kojim bi se zaustavilo pretvaranje stambenih nekretnina u turistički najam.

Borislav Vujović ukazao je i na podatak da je broj kupoprodaja nekretnina u prošloj godini pao za 20 posto u odnosu na 2018. S druge strane, dodao je, cijene nekretnina lani su imale međugodišnji rast od osam do devet posto.

– Tu nešto ozbiljno ne štima na tržištu – zaključio je vlasnik Operete.

U dijelu rasprave posvećenom mogućem uvođenju poreza na nekretnina, Maruška Vizek skrenula je pozornost na podatak da je u Hrvatskoj svaki deseti stan prazan, ocijenivši kako bi promjene u oporezivanju nekretnina pridonijele sređivanju stanja na tržištu. Svi sudionici u raspravi suglasni su kako se eventualno uvođenje takvog poreza mora uskladiti s ostalim elementima porezne i ukupne gospodarske politike države.

– Nama je neophodno preseljenje dijela poreznog opterećenja s rada na kapital, uključujući i na nekretninski kapital koji je u Hrvatskoj najznačajniji kapital. Pritom nije poanta onima koji imaju stan i povrh toga neku vikendicu povećati opterećenje koje već imaju po osnovi komunalne naknade, već je naglasak na onima koji imaju pet, deset i više nekretnina povrh stana i vikendice. To bi trebao biti porez na višak nekretnina, a ne porez na nekretnine. Postoji malo objektivnih razloga protiv uvođenja poreza na nekretnine, a jedan od njih je političke prirode, svi znamo da je takav porez, blago rečeno, nepopularan kod birača – ustvrdila je Maruška Vizek. I Željko Uhlir upozorio je na negativne reakcije u javnosti svaki put kad se spomene uvođenje poreza na nekretnine.

Interes građana

– U srži poreza na nekretnine je pravednost, odnosno princip da onaj koji ima višu vrijednost nekretnine ili više nekretnina, plati i veći porez. A ne da vlasnici nekretnina koje su jedna do druge i iste su površine plaćaju isti porez, iako jedan, figurativno rečeno, ima sve u kući u ‘zlatu’, a drugi jedva održava stanje nekretnine. S provođenjem principa pravednosti u oporezivanju nekretnina imaju problema sve države jer je to osjetljivo pitanje. Podsjetio bih da smo mi među samo tri zemlje koje nemaju porez na nekretnine prema analizi UN HABITATA za 44 zemlje Europe. Glavni preduvjet za uvođenje poreza na nekretnine u Hrvatskoj je timing i start nove Vlade. Mislim da je jedino rješenje da neka nova Vlada izvrši tu zahtjevnu mjeru u prvih godinu dana mandata – procijenio je državni tajnik Uhlir. Iznio je i uvjerenje kako bi pravedno oporezivanje nekretnina bilo u interesu svih građana, jer, istaknuo je, onaj tko ima više i doprinosi više svojoj zajednici. Uhlir je dodao bi porez na nekretnine uglavnom bio prihod jedinica lokalne samouprave i ne bi, smatra, smio biti veće financijsko opterećenje od trenutno postojećeg za onog pojedinca koji ima samo jednu nekretninu.

– Kada je u mandatu Milanovićeve Vlade tadašnji ministar financija Slavko Linić najavio uvođenje poreza na nekretnine, pa se pojavili izračuni da će se na stan od 50 kvadrata plaćati porez od 2000 eura godišnje, na tržištu je zavladao pravi pomor. Jedno mjesec dana nama u agenciji nije zazvonio telefon – prisjetio se Borislav Vujović.

Epidemija

Kada je u pitanju kretanje cijena nekretnina u tekućoj godini, nitko od sudionika u raspravi nije iznio procjenu da bi moglo doći do pada cijena, ali nitko ne očekuje ni značajne poremećaje cijene prema gore.

– Mislim da nema više velikog prostora za rast cijena nekretnina prema gore – procijenio je Borislav Vujović.

Na cijene nekretnina u nastupajućim danima, tjednima i mjesecima, kako se čulo na skupu, mogli bi utjecati i drugi čimbenici, poput eventualnog širenja epidemije koronavirusa i na druge dijelove Europe. Hrvatska 13 posto svog BDP-a ostvaruje od turizma čiji prihodi utječu na cijene nekretnina, podsjetili su sudionici skupa. No, kako je zaključila Maruška Vizek, ne treba doprinositi laganom rastu panike zbog koronavirusa.

izvor: novac.jutarnji.hr

Nema komentara

Subvencionirani stambeni krediti – osvrt na 2019.

Subvencionirani stambeni krediti – osvrt na 2019.

Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja najavilo je novi krug subvencija. Prijave će biti moguće od 30. ožujka do 8. travnja 2020. godine.

Isto Ministarstvo objavilo je statističke podatke o provedbi subvencioniranja stambenih kredita u 2019. godini. Pripremili smo za vas pregled i usporedbu podataka od 2017. do 2019.

 

 

  2017.* 2018.** 2019. ***
Broj zahtjeva 2.399 3.033 4.260
Prosječna dob korisnika 35 34 33
Prosječni iznos kredita 67.500 EUR 66.600 EUR 69.500 EUR
Prosječni rok otplate kredita 20 godina 21 godina 21 godina
Prosječna veličina stana 69 m2 68 m2 72 m2
Prosječna cijena stana 1.160 EUR/m2 1.235 EUR/m2 1.280 EUR/m2

 

* Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, Provedba subvencioniranja stambenih kredita za zahtjeve zaprimljene u 2017. god.

** Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, Provedba subvencioniranja stambenih kredita za zahtjeve zaprimljene u 2018. god.

*** Javno obavljeni podaci Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja

 

  1. u odnosu na 2017.
  • u 2019. zaprimljeno je 78% više zahtjeva
  • prosječna dob korisnika subvencije, rok otplate kredita, prosječna veličina stana te prosječni iznos kredita su bez značajnijih promjena
  • prosječna cijena stana u 2019. viša je za 10%

 

  1. u odnosu na 2018.
  • u 2019. zaprimljeno je 40% više zahtjeva
  • prosječna dob korisnika subvencije, rok otplate kredita i prosječna veličina stana su bez značajnijih promjena dok je prosječni iznos kredita u 2019. veći za 4,4%
  • prosječna cijena stana u 2019. viša je za 3,64%

 

U 2019. godini zabilježen je rast u svim županijama po broju subvencioniranih stambenih kredita u odnosu na 2018., a najveći rast zabilježen je u Požeško-slavonskoj županiji za 180%, Šibensko-kninskoj za 103%, Međimurskoj za 77% te Vukovarsko-srijemskoj županiji za 70%.

Do sada je ovom mjerom stambenog zbrinjavanja (od 2017. do 2019.) više od 9.400 obitelji osiguralo svoj dom. Do danas je rođeno više od 1.100 djece čime je ostvareno pravo na dodatno subvencioniranje u trajanju od dodatne 2 godine po djetetu.

Autor:  Martina Mataić Škugor

 

Nema komentara

VAL PORASTA CIJENA ZAHVATIO I POSLOVNE PROSTORE

Val poskupljenja koji je posljednjih godina zahvatio tržište nekretnina primjetan je i na cijenama poslovnih prostora. Osim viših cijena, podaci oglasnika za nekretnine Crozilla.com pokazuju i porast potražnje, posebno za uredskim prostorima, a kao odgovor na zahtjeve tržišta, u posljednje vrijeme uvelike niču nove poslovne zgrade i kompleksi.

Podaci oglasnika za nekretnine Crozilla.com pokazuju kako su tijekom 2019. godine cijene ureda u Zagrebu oglašavane po prosječnoj cijeni od 1589 eura po kvadratnome metru, dok su tijekom 2017. godine bile za 4,3 posto niže. Za najam zagrebačkih ureda lani se u prosjeku tražilo 11 eura po kvadratnome metru, dok su dvije godine ranije, najamnine u prosjeku bile za euro niže.

Osim na oglasniku Crozilla.com, porast cijena primjećuje se i „na terenu“: „Val porasta cijena svakako je primjetan i kod poslovnih nekretnina, posebice uredskih prostora. Sve su češći slučajevi da najmoprimce, istekom tipskog ugovora o zakupu poslovnog prostora koji su se sklapali prije samo nekoliko godina, uglavnom dočeka zahtjev za većom cijenom najma nego što su plaćali do tada. Djelomičan razlog tome je što se u proteklo duže vrijeme, a kao posljedica prošle krize, nije kontinuirano ulagalo u nove kvadrate za poslovnu namjenu, dok potreba svakako ima i u porastu su, kako sa povećanjem i razvojem samog tržišta tako i standarda općenito.“ – za Crozilla.com rekao je Borislav Vujović, direktor agencije za nekretnine Opereta d.o.o..

Era povoljnih poslovnih kvadrata je prošlost

Podaci oglasnika za nekretnine Crozilla.com pokazuju kako su poslovne prostore, osim domaćih posjetitelja, tijekom 2019. godine, pretraživali i stranci, od kojih su najčešći bili oni iz Austrije, Njemačke, BiH i Slovenije. Zagreb, Split i Rijeka gradovi su u kojima su se tijekom prošle godine najviše pretraživali uredi za prodaju ili najam.

Gospodarski rast i pojačana aktivnost stranih i domaćih kompanija i investitora uvelike su utjecali na porast potražnje te porast cijena nekretnina, odnosno poslovnih prostora. Reprezentativni uredski prostori najviših klasa tvrtkama su uvijek bili svojevrstan statusni simbol i bitan faktor za privlačenje klijenata, no isto tako imaju veliku ulogu i u privlačenju kvalitetne radne snage.

Iz agencije Opereta kažu kako se najviše traže uredski prostori za potrebe manjih i srednjih poduzeća, koja se dobro razvijaju i šire svoje poslovanje pa samim time imaju i potrebe za više kvadrata.
U Zagrebu, čiji su uredi tijekom prošle godine na oglasniku Crozilla.com bili traženiji nego u ostalim gradovima, postoje iznimno popularne lokacije na kojima se ipak traži „kvadrat više“. „Postoje i dalje trendovske lokacije, poput Radničke ceste ili ekskluzivnijih poslovnih nebodera gdje su te cijene i značajno više. Naime, tvrtke se u zadnje vrijeme nerijetko odlučuju i na više cijene i skuplje lokacije ako na taj način omogućuju značajno veći komfor i dostupnost svojim djelatnicima pa se i na taj način prilagođavaju trendovima na tržištu rada zbog sveprisutne nestašice kvalitetne radne snage.“– rekao je Vujović.

Usporedimo li prosječne oglašavane cijene zagrebačkih ureda oglašavanih na Crozilla.com tijekom siječnja ove godine, s onima iz veljače 2017. godine, razlika iznosi oko 10 posto. Naime, za kvadratni metar uredskog prostora u siječnju se u prosjeku tražio 1681 euro, a u veljači 2017. godine oko 10 posto manje. Najamnine su u istom razdoblju porasle u prosjeku za nešto više od jednog eura, odnosno sa ondašnjih 10 eura, na 11,2 eura po kvadratu.
„Još uvijek čekamo na službene brojke za 2019. godinu, no ono što je nama vidljivo je da je za poslovne prostore na kvalitetnim lokacijama kao i novoizgrađene poslovne prostore cijena u stalnom porastu i to redovito preko 10 eura po kvadratu plus pripadajući režijski troškovi, tako da slobodno možemo reći da je era povoljnih poslovnih kvadrata u Zagrebu definitivno iza nas.
Uz to, javljaju se i investitori koji potražuju veće kvadrature poslovnih prostora kao investicijsko ulaganje odnosno poduzetnički pothvat ukoliko se radi o izgradnji novih poslovnih kvadrata, kako bi ih po tome dalje iznajmili najmoprimcima i time ostvarivali dugoročni fiksni prinos koji je svakako veći u odnosu na oportunitetnu poziciju držanja kapitala u banci ili nekom drugom obliku ulaganja.“ – rekao je Borislav Vujović za Crozilla.com.

 

izvor: news.crozilla.com

Nema komentara

Zašto su cijene stanova eksplodirale?

Što zapravo žele građevinski i bankarski lobi, zašto političari često pogoduju njihovim interesima, zašto država naplaćuje porez na prvu nekretninu, a onda bez ikakvog imovinskog cenzusa subvencionira stanove i zašto bi građani trebali početi skupljati milodare za urednike u javnim medijima kako bi se tema stanovanja stavila u fokus, govori profesor socijalne politike na Pravnom fakultetu u Zagrebu Gojko Bežovan

Posljednjih dana program državno subvencioniranih stanova ponovno se našao u fokusu javnosti. Prvo su mediji otkrili kako je načelnica Lovreća Anita Nosić (HDZ) dobila APN-ovu subvenciju za stan u Zagrebu – u Zagrebu je prijavljena što bi značilo da ne može biti načelnica Lovreća jer u njemu ne živi. Nakon toga, zaredali su se skandali. Agonija kupaca POS-ovih stanova u Biogradu se nastavila, stanovi još uvijek nisu gotovi. Zamjenik ravnatelja APN-a, agencije koja dodjeljuje subvencije, sam ih je i koristio, a na Lošinju se od 20 stanova POS-a, osam koristilo kao apartmani.

Jesu li ovi slučajevi otvorili raspravu o stambenoj politici, porezima, subvencijama i državnoj preraspodjeli novca kojeg građani koriste za stanovanje? Ako pitate Gojka Bežovana, redovitog profesora socijalne politike na Pravnom fakultetu u Zagrebu – nisu. S Bežovanom smo ovim intervjuom na Net.hr-u pokušali ući u meritum stvari – je li nepošten čitav ovako zamišljen sustav subvencioniranih stanova, ne samo ovi nabrojani primjeri. Osim o POS-ovom modelu, s Bežovanom smo razgovarali i o porezu na nekretnine, stambenoj politici, modelu socijalnih stanova, građevinskom i bankarskom lobiju. Upravo dva potonja lobija Bežovan krivi za to što se kod nas nikada nije niti povela argumentirana rasprava o stambenoj politici. Državne mjere, proizlazi iz našeg razgovora s ovim uglednim stručnjakom, godinama više pogoduju lobijima, onima koji stanove nisu mogli prodati i napuhivanju tržišta nego što služi kao stvarna pomoć građanima.

NET.HR: Njemačka će nakon Hrvatske predsjedati Europskom unijom, a kao jedan od prioriteta su odabrali stanovanje. Mislite li da je važnost te teme dovoljno prepoznata u Hrvatskoj?

BEŽOVAN: U Hrvatskoj ona ne dobiva pozornost niti ljudi koji su na vlasti, niti medija. Očito ćemo se mi građani trebati okupiti i skupljati milodare za urednike u javnim medijima, na Hrvatskoj televiziji i radiju kako bi razgovarali o ovoj temi koja muči građane. Građane ove zemlje uopće ne zanimaju borbeni avioni, ali se o tome uporno razgovara. A kada se govori o stanovanju, onda o tome govore trgovci nekretninama koji imaju jasan cilj i koji se žale kako malo zarađuju. Sama Europska unija je ovu temu institucionalizirala nakon predsjedanja Nizozemske 2016. kada je uspostavljena radna skupina koja se bavi temama stanovanja. Te su teme naročito važne u velikim gradovima, a neki su gradovi tu i donijeli važne odluke. Primjerice, Berlin je odlučio da se zamrzava rast najamnina stanovima u privatnom vlasništvu i da se stanovi ne mogu prenamjenjivati i stavljati u Airbnb program. Te se odluke dosljedno provode. Beč je donio odluku o cijenama zemljišta koja se prodaju za stambenu gradnju – u slučaju kada se grade socijalni stanovi to kontrolira država. Barcelona je u ovom polju donijela niz odluka gdje su u fokus stavili interes ranjivih skupina. Očekuje se da će se EU u narednoj perspektivi 2021. – 2027. značajnije pozabaviti temama stanovanja. Prema načelu supsidijarnosti, to je odgovornost svake zemlje, ali se sve više dopušta da se iz europskih sredstava financiraju programi socijalnog stanovanja. Mi u Hrvatskoj, za razliku od Češke ili Poljske, nismo dosad posegnuli za takvim mjerama. Razvojna banka Vijeća Europe značajno ulaže u gradnju socijalnih stanova. Uvijek su bili pomalo “tužni” da u Hrvatskoj nikada u tako nešto nisu mogli ulagati. Kao da to nama ne treba.

NET.HR: Zašto je to tako? Kao novinar mogu vam reći da su teme o stanovanju i nekretninama uvijek među najčitanijima. Zašto se onda o tome ne govori iz stručne perspektive?

BEŽOVAN: Javni mediji očito stavljaju na dnevni red ono što se sviđa vlastima. Mediji se bave tom temom – sada je ona u javnosti zbog skandala u POS-u. Ali sam taj program poticane stanogradnje nikada nije bio ozbiljno evaluiran i raspravljen. Zdravorazumsko, europsko načelo kaže da država ne može graditi stanove i prodavati ih na slobodnom tržištu, a u okviru POS-a kod nas država to stalno radi. Država ne može graditi brodove, kako onda može graditi stanove? Svatko od nas je te nekretnine mogao kupiti i zaraditi ozbiljan novac preprodajom ili najmom. Ti stanovi nikada nisu bili građeni temeljem procjene potrebe građana s obzirom na broj stanova, strukturu, odnosno veličinu stanova i gdje ih treba graditi. S druge strane smo ukinuli pravo građanima da svoj prvi dom kupe bez poreza na promet nekretnina. Netko tko danas kupuje prvi stan, plaća tri posto poreza. Iz iskustva razvijenih zemalja znamo da se ovo područje ne može prepustiti djelovanju ponude i potražnje, već je potrebna izvjesna intervencija države. Jedna mogućnost jest intervencija poreznom politikom, odnosno da se onima koji nemaju dopusti da kupe prvi dom bez poreza na promet nekretnina. Kako bi obitelj brojčano rasla, tako bi se povećavao i broj neoporezivih kvadrata. To je logična demografska i gospodarska mjera! Istraživanja pokazuju kako se dio ljudi seli iz Hrvatske zato što si ne mogu priuštiti pristojno stanovanje, a to negativno utječe i na natalitet. T ljudi malo zarađuju, posao je nestalan, stanovanje je preskupo, a država se o njima ne brine.

NET.HR: Jesmo li mi od 90-ih do danas u nekom periodu imali konzistentnu stambenu politiku. Mijenja li se svaki put strategija s novom vlašću?

BEŽOVAN: Mi smo u svim područjima razvoja donijeli desetke strategija. Nikad nismo donijeli strategiju stanovanja i stambene politike. To je znakovito. Koje je objašnjenje? Objašnjenje je da je to područje spekulativnog interesa poduzetnika kojima su partneri ljudi iz politike. Očito je da političari kroz partnerstvo s tim poduzetnicima ostvaruju ozbiljne koristi. Ilustracije radi, kada je kod nas nastupila financijska kriza 2008. godine, tada je Unija dala preporuke zemljama članicama, a mi smo bili u razdoblju pridruživanja, pa se to na neki način odnosilo i na nas. Trebalo je pomoći onim ljudima koji su se zadužili za skupe stanove i neotplative stambene kredite. Mi to nismo napravili već smo donijeli poticaje da spekulativni poduzetnici prodaju svoje stanove koje inače ne bi mogli prodati. Vlada je bila partner spekulantima i svojim mjerama je pomogla da se ne ispuše nekretninski balon. Nisu se rukovodili europskom logikom da trebamo pomoći našim sugrađanima u riziku. To je jasan primjer kako mi nemamo nikakve stambene politike. Jedna od najvećih kriza poslije rata i privatizacije jest slom stambenog tržišta. Mnoge obitelji su se prezadužile nakon kredita u švicarskim francima. Sada smo konačno presudama naših sudova došli do toga da su to bili nepošteni krediti, ali vidite koliko nam je vremena trebalo da to zaključimo. I koliko su poražavajući bili ishodi takve jedne nepolitike. Hrvatsko društvo se raspuklo.

NET.HR: Spominjali ste spekulante, a kod nas se često govori i o građevinskom lobiju. Možete li mi definirati taj lobi – za što se zalažu, je li njihov interes suprotan interesu većine građana i na koncu uspijevaju li taj svoj interes i ostvariti?

BEŽOVAN: Građevinski lobi je ostvario sve svoje interese. Urbanizirao je gradove, gradio puno više i gušće nego što je trebalo, često puta bez odgovarajućih dozvola pa je to naknadno legalizirano. Oni su imali enormne profite, a partneri su im bile banke koje su u stranom vlasništvu. Banke su tada nastupale kao spekulanti, a tako se njihove matice u državama iz kojih dolaze ne mogu ponašati, primjerice u Austriji, Njemačkoj, pa i u Italiji. Kako ste mogli zadužiti nekoga za kredit u švicarskom franku s promjenjivom kamatnom stopom gdje je cijena stanova narasla u 4,5 godina sa 1200 na 2800 eura po četvornom metru, što se dogodilo na jednoj lokaciji koju sam pratio. To jednostavno nije bila realna vrijednost koju bi netko mogao zaraditi svojim radom, to je spekulativna vrijednost. Banke su bile dio tog spekulativnog posla koji je tada cvao te su i one zaradile puno novca. Nekretninski se balon u Hrvatskoj, zapravo, zbog interesa banaka nikada nije niti ispuhao. Cijene stanova nikad nisu bile realne. Građani koji imaju novac nemaju ga gdje ulagati pa ulažu u kupnju stanova, a ne u dionice. Tržište kapitala u Hrvatskoj je bankrotiralo i nije se oporavilo. Međunarodni programi su pokazivali kolika je realna cijena takvog stana i kako bi ga netko mogao kupiti ili uzimati u najam. Takvi su se projekti događali u tranzicijskim zemljama. No, kod nas je građevinski lobi bio prejak i dobro su pazili da nam netko ne pokaže kako se može napraviti pristojan stan s razumnom cijenom koji može biti u funkciji socijalnog i gospodarskog razvoja zemlje.

NET.HR: Što mislite o POS-u, modelu društveno poticane stanogradnje?

BEŽOVAN: Vraćam se na ključnu poantu – država ne može graditi stanove i prodavati ih na slobodnom tržištu. POS-ovi stanovi su često bili loše projektirani i nekvalitetno sagrađeni i često nisu odgovarali potrebama građana. Jedan dio građana koji je imao novca je kupio jeftine stanove i onda ih je prodao. Ako nekome dajete subvenciju, onda se to negdje mora i evidentirati. Nikada se nije napravila evaluacija što su bili njegovi učinci, koja su postignuća i slabosti te kako bi se mogao reformirati. Uvijek je to bio centraliziran model, strogo u rukama politike. Pozitivan učinak POS-ova programa je bio stambeno zbrinjavanje znatnog dijela onih koji su kupili stanove za stanovanje, kao i učinak na snižavanje cijena stanova koji su se nudili na tržištu.

NET.HR: Koji bi onda model bio odgovarajući? S jedne strane kažete da država ne može prodavati stanove na slobodnom tržištu, a s druge kako je stanovanje područje koje se ne može prepustiti ponudi i potražnji.

BEŽOVAN: U jednom smo vremenu bili kolonizirani inozemnim stambenim štedionicama koje su zaradile puno novca, a kroz taj se institut nije ostvarila nikakva ozbiljna svrha, kao što se to ostvaruje u njihovim zemljama. Premirala se štednja onima koji imaju novca i kojima nije potrebna pomoć. Ljudi su štedjeli, a onda su taj novac, pretežito, nakon nekog vremena koristili za bilo što. O tome sam polemizirao s austrijskim ministrom koji nam je prijetio da ako ukinemo ove poticaje da će nam se urušiti financijski sustav. Poticaje smo bili ukinuli, a sada su mali nepoticajni. Tim smo sredstvima mogli napraviti ozbiljan program gradnje socijalnih stanova i javno najamnih stanova kao dvije kategorije. Danas, primjerice, nemamo dovoljno liječnika ili medicinskih sestara u Dubrovniku. Ako bi se netko iz Zagreba odlučio otići raditi u Dubrovnik, imao bi velikih problema pronaći priuštivo pristojno stanovanje i tu bi se očekivalo da postoji model javno-najamnih stanova. Grad Zagreb je napravio održiv model javno-najamnog stanovanja, oko 1300 stanova, gdje se on dokazuje kao socijalno i gospodarsko ulaganje. Preporučujem vam da odete i razgovarate s obiteljima koje su najmoprimci u tim stanovima, pa ih usporedite sa socijalno isključenim podstanarima. Možda to onda bude poticaj i za druge gradove kako se pomaže obiteljima s djecom koji nisu izberivi za socijalne stanove, a ne mogu se zadužiti za kupnju stana. Socijalni stanovi bili bi namijenjeni ciljanim skupinama, prije svega obiteljima s više djece, obiteljima s jednim roditeljem i slično. Imamo jako ograničen fond socijalnih stanova, a najamnina u tim stanovima, koju određuje Vlada, je 2,7 kuna po metru četvornom.

Tu dolazimo do apsurdne situacije da te obitelji tri puta više troše na mobitel nego na najamninu. Potom vlasnici tih stanova, gradovi, ne mogu platiti održavanje pa takav model nije održiv. Već smo morali napraviti ozbiljne računice kolika je građevinska vrijednost stana i koliko bi mogla iznositi najamnina pa da se za dio građana koji te najamnine ne mogu platiti subvencioniraju. To su prakse u razvijenim zemljama, a kod nas je iluzorno očekivati tako nešto. Mi o tome ne možemo u javnim medijima niti razgovarati. Dakle, model stambene politike bi trebalo sačiniti u javnom, otvorenom i kvalificiranom dijalogu. Model bi podrazumijevao ulogu Vlade i jedinica lokalne samouprave. Dakle, da bi se na stambenom tržištu nešto napravilo treba ojačati ponudu socijalnih i javno-najamnih stanova. A za njihovu gradnju treba napraviti transparentne mjere zemljišne, porezne i kreditne politike. Primjerice, možda bi negdje Katolička crkva darovala zemljište za gradnju takvih stanova. S druge strane, treba smanjiti komunalne doprinose za takve stanove, kao i smanjiti PDV građevinskog materijala i usluga na 5%. Zemljišnom politikom treba omogućiti projekte gradnje obiteljskih kuća na obodima gradova i poduprijeti ih odgovarajućom kreditnom politikom. Sve veći izazovi su stambeno zbrinjavanje starih i nemoćnih. Gradovi bi takvim obiteljima trebali ponuditi ugovore o doživotno uzdržavanju u zamjenu za njihove nekretnine. Dobivene nekretnine stavile bi se u funkciju socijalnog i javno najamnog stanovanja. K tome, gradove bi trebalo potaknuti da otkupe nezavršene stambene investicije u stečaju te da te stanove završe i privedu rečenim svrhama. Nemojmo se zanositi, nema tu brzih i jednostavnih rješenja, ali stvari se ne mogu pomaknuti s mjesta bez političke volje! Misterij je kako zadobiti političku volju za ovo prevažno područje razvoja, kako za građane, tako i za državu u cjelini.

NET.HR: Mislite li da u POS-u nedostaje kriterij visine primanja? Vi danas primjerice možete dobiti subvenciju ako imate plaću 50.000 kuna. Jedini uvjet je da nemate nekretninu…

BEŽOVAN: Kod nas to nitko ne dovodi u pitanje, nema nikakvog uvida u to. Zato se i događaju situacije da se subvencionirani stanovi iznajmljuju i preprodaju. U sklopu studijskih putovanja u Zagreb stižu ugledni stručnjaci, a ja ih kao domaćin vodim da vide kako izgledaju naši stanovi i stambena naselja. Redovito su zatečeni cijenama stanova i pitaju se tko ih može uopće kupiti! Kada ih dovedete u Špansko, oni kažu da je to radikalan oblik socijalnog stanovanja. Tvrde, najmanje jedna četvrtina stanova je tamo previše sagrađena. I to neće tako ostati narednih deset godina, nego narednih sto godina. U Zapruđu se čude kako je netko tamo uopće mogao graditi stanove, tamo nema nikakvih sadržaja. Nikoga od njih se još nisam usudio odvesti u spekulativni projekt POS-a u Klari. Vodio sam inozemne stručnjake da vide propali projekt stanova za znanstvene novake na Borovju. Vama kao novinaru bilo bi izazovno pozabaviti se ovim projektom kako bismo resorno ministarstvo uvjerili da se sagrađeni stanovi moraju obnoviti i privesti svrsi. Taj projekt priveden svrsi je potencijalno odskočna daska za mnoge mlađe kolege u akademskoj zajednici koji na počeku karijere zarađuju malo i ne mogu si priuštiti pristojno stanovanje. Tako to izgleda kad stanove gradi država. S druge strane, privatne su zaklade napravile u Zagrebu projekt socijalnog stanovanja i studentskog doma koji je održiv i služi plemenitoj svrsi. Ohrabruju inicijative u manjim općinama i gradovima gdje se počinju davati poticaji za stambeno zbrinjavanje, uređuje se zemljište za gradnju obiteljskih kuća. Možda bismo komplementarno tome mogli razviti program gradnje socijalnih stanova za EU perspektivu 2021.-2027.

NET.HR: Iz ovoga što govorite ispada da su stambene politike išle više u korist onima koji grade nekretnine i bankama, nego građanima.

BEŽOVAN: U Hrvatskoj nema stambene politike, to su pojedinačne mjere koje su uglavnom išle u korist bankarskog i građevinskog lobija koje su ostvarivale profite te imućnijih građana. Cijena stana u Hrvatskoj je misterij. U Zagrebu je cijena takva da pristojan stan ne može zaraditi 80 posto građana za svoj čitav radni vijek. Vidite, zvao me je gradski vijećnik iz Splita bih li za to tijelo mogao održati izlaganje o stanovanju i mogućim strategijama. Pristao sam. Međutim, kako je on iz opozicije nije uspio prikupiti potpise ostalih vijećnika da se takvo izlaganje održi. Tješim se, možda su vladajući našli drugog stručnjaka, održali predavanje i već imaju jasnu strategiju što napraviti u vezi stambenog stresa u Splitu!

NET.HR: Cijene kvadrata i najma u posljednje vrijeme značajno rastu. Kao ključni razlozi spominju se štednja u nekretninama zbog nepostojećih kamata na štednju u bankama, POS-ov model i turizam, odnosno dnevni najam. Koji bi bio glavni uzrok, možete li gradirati ove spomenute?

BEŽOVAN: Teško je to procijeniti. No, imamo činjenicu da ljudi više nemaju gdje ulagati pa ulažu u nekretnine. Provjerio sam na jednoj relativno atraktivnoj nekretnini koliki je broj stanova zaista kupljen za stanovanje. Marginalan udio, manje od 20 posto. Štedi se u nekretninama, a drugi dio problema je apartmanizacija. Gradovi u Europi se ozbiljno bore protiv apartmanizacije različitim mjerama. Mi imamo situaciju u kojoj se većina stanova u zgradi iznajmljuje i tako smo de facto prenamijenili zgradu – iz stambene u poslovnu. To će dovesti u pitanje i kvalitetu života građana – turisti će dolaziti rano ujutro, kasno navečer, stalno ćete sretati nepoznate ljude… Svuda u svijetu nekretnina koja služi stanovanju kao temeljnoj potrebi ima povoljni tretman za komunalne usluge, dakle kada stan-apartman iznajmite komunalna usluga bi trebala biti veća. Prenamjena stana u apartmanski prostor trebala bi biti posebno oporezovana i trebala bi biti ograničena. U svjetskoj turističkoj meki Barceloni donesena je odluka da se niti jedan stan ne može prenamijeniti u apartman za najam ako nema svoj poseban ulaz, tako se ne dovode u pitanje interesi i kvaliteta života građana koji dijele taj prostor.

NET.HR: Kod nas se uvijek štedjelo u nekretninama. I u Jugoslaviji je to bilo percipirano kao neka čvrsta vrijednost. Mislite li da građani kod nas štede u nekretninama zbog stanja na tržištu ili zbog nekog tradicijskog nasljeđa, mentaliteta?

BEŽOVAN: Imamo fenomen da i naša dijaspora štedi ulažući u nekretnine u Hrvatskoj. Takva potražnja povećava cijene, a oni daju te nekretnine u najam često ne plaćajući porez. Primjerice, ako u Slavoniji imate deset hektara zemlje, vi ste siromah, a ako ste u nekom primorskom mjestu i imate 2000 četvornih metara građevinskog zemljišta, vi ste bogataš. To bi bio jedan od razloga zašto bismo mi trebali uvesti porez na nekretnine, koji bi nekretninu oporezivao kroz njenu vrijednost. Koncept stambenog zbrinjavanja kod nas je uvelike bio, ostao i bit će familijariziran. Mladi ljudi računaju na pomoć svojih roditelja kada se odluče osamostaliti. Mladi ljudi koji dolaze iz provincije gdje nekretnine ne vrijede ništa, jer nema nikakve potražnje, su bitno prikraćeni u odnosu na one koji žive na područjima gdje nekretnine svakog dana imaju sve veću vrijednost i potencijalno ostvaruju sve veće prihode. Poslije dobre turističke sezone skače cijena stanova u Zagrebu. Ako iz Zagreba pokušate kupiti stan u Opatiji, morat ćete platiti porez na kuće za odmor. A kada netko iz Opatije kupuje stan u Zagrebu, nitko ga neće tražiti da plati taj porez. U tom kontekstu kako se oporezuju prihodi od povremenog najma? Jako skromno. Netko tko ima dva dvosobna apartmana u Dubrovniku može zarađivati kao kirurg, a porezi koje plaća su jako skromni.

NET.HR: Spomenuli ste porez na nekretnine. Kritičari kažu da je naša porezna presija već dovoljno visoka i da nam tako nešto ne treba. Uz to, mi već imamo komunalnu naknadu koja je neki oblik poreza na nekretnine, a našoj je administraciji puno lakše tako nešto izračunati. Zašto smatrate da bismo trebali uvesti takav porez?

BEŽOVAN: Komunalna naknada je drugi institut. Plaćamo je kako bismo održavali građevinsko zemljište na kojem živimo. Ustavni sud je ranije ukinuo porez na neizgrađeno građevinsko zemljište, porez na neobrađeno poljoprivredno zemljište i porez na neiskorištene poduzetničke nekretnine. I time je zapravo Ustavni sud institucionalizrao rentijersku ekonomiju. Građevinsko zemljište ima realnu vrijednost. Ako moja zelena površina postane građevinska, a vaša ne, mi smo u prilično različitoj poziciji. Uz to, komunalnu naknadu imate samo u urbanim područjima. No, mi nemamo civilizacijski kompetencija da sobom upravljamo i tako nešto uvedemo – oni koji su na vlasti imaju najviše nekretnina. I oni, zajedno s nekretninski bogatima iz sjene, neće dopustiti da se taj porez uvede. Preporuke Europske unije tu nemaju šanse.

Vidite, država građanima daje socijalna prava, primjerice plaća im dopunsko zdravstveno osiguranje, a ne provjerava njihovu imovinu – nekretnine.  K tome, ne ubiru se porezi od najma stanova. To je siva zona, a možda bi se od tih poreza mogao financirati dio programa socijalnih stanova. Trebalo bi istražiti koliko se na našem tržištu nekretnina pere novca i utječe li to na rast cijena stanova? Pored toga, imamo apsurdan socijalni transfer, Vlada novcem za koji se mora zadužiti premira mirovinsku štednju bogatim građanima u trećem stupu. Valjda bismo se trebali pozabaviti prije ovim nego što krenemo s uvođenjem poreza na nekretnine.

NET.HR: Bi li Zagreb trebao uvesti ograničenje dnevnog najma? Postojale su neke takve inicijative pa su dočekane s podsmijehom, kao uvod u socijalizam.

BEŽOVAN: Tu bi temu trebala otvoriti Vlada, pa da se vide razmjeri i učinci Airbnb programa. Jedan od ozbiljnih problema hrvatske javnosti jest da uopće nema potrebnih uvida u ono što radi EU i što su europske teme. Mi po tome funkcioniramo kao zemlja koja nije članica Europske unije. Sudjelujem na EU skupovima na kojima se raspravlja o važnim europskim temama i to nema potrebnog odjeka kod nas.

NET.HR: Zašto je to tako?

BEŽOVAN: Zato što smo zabita, zaostala i zapuštena zemlja. Jedna provincija.

NET.HR: Tko je za to odgovoran?

BEŽOVAN: Svi mi.

 

izvor: net.hr