Nema komentara

Oporavak tržišta u Osijeku, cijene nekretnina u porastu, prodaje se i “na neviđeno”

Cijene stanova u Osijeku porasle su od 10 do 15 posto u odnosu prema prošlogodišnjim

Tržište nekretnina u Osijeku ove je godine u ekspanziji, potražnja za novim ili rabljenim stanovima tolika je da onih atraktivnijih i nema u oglasnicima, a ako se i pojave, prodaju se za samo nekoliko dana. To nam je potvrdio direktor agencije za promet nekretninama German d.o.o. i predsjednik strukovne skupine pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Duško Grgur, koji kaže kako je u odnosu prema istom razdoblju prošle godine promet nekretninama znatno porastao te da su cijene stanova u usporedbi s lanjskima između 10 i 15 posto više, ovisno o potrebi adaptacije i stupnju uređenosti.

– Manjih stambenih jedinica, garsonijera, jednosobnih ili dvosobnih stanova na osječkom tržištu jednostavno nema, ni rabljenih ni novih. Ako se koji i nađe, radi se uglavnom o stanu na višem katu zgrade bez lifta – tvrdi Grgur.

Primjerice, stan od 50 kvadrata u zgradi s liftom na atraktivnoj gradskoj lokaciji kao što je Sjenjak do prije godinu dana mogao se kupiti po cijeni od 950 eura za kvadrat, a danas kupac za takav stan, ako je uređen, mora biti spreman izdvojiti i do 1100 eura po četvornom metru. Riječ je, naravno, o rabljenom dvosobnom stanu, koji, ako nije uređen i useljiv odmah, može koštati do 1050 eura, a ako je bolje uređen, cijena mu ide i iznad 1100 eura po četvornom metru.

– Što je još zanimljivije, stanova nema, uzmite sada oglasnike i pogledajte ima li na Sjenjaku stanova s liftom i solidnim stupnjem uređenosti (PVC stolarija, obnovljena kupaonica, parket..), vidjet ćete da ih nema u ponudi. Ako ga i nađete, cijena je 1100 eura, a proda se u roku od nekoliko dana. Imam poveći popis kupaca koji bi takav dvosobni stan kupili odmah i platili ga gotovinom, no takve robe nema – objašnjava direktor agencije German, dodajući kako su oni koji imaju novac sada spremni kupiti manje stanove i na višim katovima bez lifta.

Što se pak tiče cijena novih stanova, koji su sada tek u gradnji i koji će u prodaji biti tek sredinom sljedeće godine, one će se kretati od 1250 do 1350 eura po četvornom metru, a u središtu grada i njegovoj bližoj okolici i 1400 eura.

Prodaje se sve

Identična su iskustva i Krunoslava Šabića, vlasnika agencije Tasman nekretnine, koji naglašava da pozitivan trend na tržištu nekretnina u Osijeku i dalje postoji.

– Mi u praksi na terenu osjetimo stalni rast cijena i rabljenih i novih nekretnina. Imamo dobar priljev ljudi, telefoni ne prestaju zvoniti. Tržište se obnavlja, u pozitivnom je trendu, laganoj ekspanziji. Nije to ništa spektakularno, ali su pomaci vidljivi – kaže Šabić.

Njegovo iskustvo kaže da je rabljeni dvosobni stan površine 50 kvadrata na prvom katu u Naselju Stanka Vraza, neadaptiran ali uredan, u kojemu se može normalno živjeti bez znatnijih ulaganja, oglašen za 950 eura po kvadratu. Riječ je o starijoj zgradi koja je dobila novu fasadu, novo dizalo, obnovljen joj je krov, ima gradsko grijanje.

– Interes je toliki da će vjerojatno na kraju biti prodan i po višoj cijeni. Teorijski imamo ponudu za prodaju, no vlasnik očekuje i nešto višu. Sve su to mali pomaci. Novi stanovi, sve što je novo sagrađeno se i prodalo, ne znam da u Osijeku u nekoj novosagrađenoj višestambenoj zgradi ima neprodanih stanova. U tom slučaju riječ je o lošoj lokaciji ili nekom problemu sa stanom, sve ostalo je prodano, i to po cijeni od 1200 do 1300 eura po četvornom metru. U Gundulićevoj ulici zgrada se tek počela graditi a prodani su svi stanovi, na neviđeno. To su činjenice. Ne znam što bi rekao na priče o tome da u gradu nema ljudi, to su neke paralelne priče s onim što mi svakodnevno imamo priliku vidjeti i susresti kroz posao koji radimo – tvrdi Šabić.

Nisu samo cijene stanova u rastu, ljudi pokazuju sve veće zanimanje i za kupoprodaju kuća u Osijeku. Njihova cijena ovisi o kvaliteti, lokaciji, kvadraturi, površini parcele i stanju kuće.

Traže se i kuće

– Kuće su puno luksuzniji način stanovanja. Ako želite imati kuću u središtu grada, prvi dodatni trošak je sama parcela. U centru ne možete naći neku lijepu parcelu, u lijepoj ulici, ispod 60-70 tisuća eura. Sve ispod toga su neke improvizacije. Kuća od 100 kvadrata košta oko 100 tisuća eura, uz parcelu je to od 120 do 130 tisuća eura – objašnjava vlasnik Tasman nekretnina, dodajući kako ljudi moraju shvatiti da za, primjerice, parcelu u Ilirskoj treba dati 70 tisuća eura.

Viša stručna suradnica Odjela za pravne poslove HGK-a Županijske komore Osijek Snježana Babić podsjeća da na tržište nekretnina osim ponude i potražnje na tržištu i kupovne moći stanovništva velik utjecaj ima i kreditna ponuda i brzina reakcije poslovnih banaka, mjere državne politike za poticanje stambenog zbrinjavanja, kao i brzina državne administracije pri ishođenju dokumenata vezanih uz nekretnine i nesmetano odvijanje prometa nekretninama.

– U prvo vrijeme donošenja mjera stambenog zbrinjavanja najveći interes, ali i potražnja kupaca, bio je za stanove. U 2018. godini evidentna je povećana potražnja za građevinskim parcelama, jer se subvencija može dobiti i za gradnju kuće. Ipak, još uvijek najveći interes na tržištu postoji za stanove. Stanovi veće kvadrature kupuju se subvencioniranim kreditima, a manji stanovi i neovisno o subvencioniranom kreditiranju. Kod kredita je zamjetan pad kamatnih stopa. Međutim, iako su kamate pale, smanjila se kreditna sposobnost kupaca nekretnina. Banke često kredite većih iznosa smatraju rizičnim kreditiranjem, što zahtijeva da kupac ima određeni iznos gotovine za pokriće kupoprodajne cijene – zaključuje Babić.
Smatra također da će smjer u kojem će se u sljedećim godinama kretati rezultati poslovanja ove djelatnosti osim o stanju na tržištu nekretnina uvelike ovisiti i o bankarskoj i fiskalnoj politici, Vladinim mjerama i poticajima za stambeno zbrinjavanje, a najvećim dijelom o ekonomskoj i financijskoj snazi potencijalnih kupaca nekretnina.

Tomislav Prusina
izvor: glas-slavonije.hr
Nema komentara

Zastoj na tržištu nekretnina

Tica: Prva lekcija iz udžbenika tržišta nekretnina glasi: ne dijeli subvencionirane stambene kredite jer ćeš kao rezultat dobiti skupe i male stanove. Država je odlučila opeći se na vlastitim greškama.

Nakon što je u rujnu, zahvaljujući rokovima za subvencionirane kredite, prodan rekordan broj stanova u Zagrebu, tržište je od listopada zamrlo, i trenutno imamo dubok jaz između traženih i cijena i onoga što su kupci spremni dati. Zatišje se očekuje do ožujka, za kad je država najavila novi krug natječaja za APN, što će dodatno povisiti cijene kvadrata koje vlasnici jako nerado spuštaju, te će korisnici APN-ovih subvencija biti prisiljeni nabrzaka kupiti male i skupe stanove. Praksa koju država uporno provodi, da navodno smanji iseljavanje mladih, u suprotnosti je s osnovnim pravilima svake struke uključene u proces, od stanogradnje do bankarstva i ekonomije, i ne ide na ruku nikome osim spekulantima na tržištu nekretnina. Razvijanje tržišta dugoročnog najma jedini je smjer u kojem bi stambena politika trebala ići, složili su se sudionici panela  na investicijskoj konferenciji Rexpo.

“U rujnu se puno toga prodalo po nevjerojatnim cijenama, svatko tko je imao vlasnički list i uporabnu dozvolu mogao je prodati stan. Čudili smo se kad nam je oglašen stari stan u Trnju na 2400 eura po kvadratu, ali i to se prodalo. Nakon subvencija nastao je ogroman jaz između traženih i prodajnih cijena i zatišje. Oni koji idu na kredite čekaju ožujak, kad se isto očekuje kaos, i situacija nije dobra ni kupcima, ni agencijama, ni bankama koje su u riziku da se ti svi skupi kvadrati neće moći otplatiti”, pojasnio je Borislav Vujović, dopredsjednk udruženja poslovanja nekretninama pri HGK, trenutnu situaciju na tržištu koje je posljedica APN-a.

Josip Tica, redoviti profesor na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj zagrebačkog Ekonomskog fakulteta smatra da je oslobođenje od poreza na kupnju nekretnina bila znatno bolja mjera od subvencija s rokovima za natječaje, koji ljuljaju tržište.

“Prva lekcija iz udžbenika tržišta nekretnina glasi: ne dijeli subvencionirane stambene kredite jer ćeš kao rezultat dobiti skupe i male stanove. Država u Hrvatskoj odlučila je to ignorirati i opeći se na vlastitim greškama. Usto, samo zato što je netko odlučio raditi po datumu i rokovima, imamo gap koji traje šest mjeseci koji se izmijenjuje s razdobljem u kojem divljaju cijene. Svaki moj student zna da se takve mjere, ako ih već netko odluči raditi, ne smiju najavljivati, jer to ostavlja sve aktere na tržištu bez prometa na šest mjeseci. Radi se amaterski, ne sluša se struka”, smatra Tica.

Usto, na cijenu stanova više ne utječu njihova kvaliteta ili lokacija, zbog čega ni investitori nemaju interes u izgradnji kvalitetnih stanova, već se gradi konfekcija, što je također put do sloma tržišta, kao i medijska kampanja koja promovira rast cijena kvadrata.

InvestitorLuka Kaić, vlasnik Domograda podsjeća da je u zadnje tri godine i cijena zemljišta u Zagrebu porasla za 50 posto, što je također poskupjelo stambene kvadrate. “Kad je cijena zemljišta bila 200 eura po kvadratu mogli smo prodavati po 1600 eura kvadrat novogradnje, danas kad je na 300 eura ne možemo prodavati ispod 1850 eura. Usto je značajno porasla cijena rada, jer nemamo ljudi”, ističe Kaić.

Odgovarajući na spekulacije da je rast cijena nekretnina i APN na ruku investitorima, Kaić podsjeća da se subvencionirani krediti mogu koristiti samo za starogradnju, jer je uvjet za dobivanje kredita vlasnički list i uporabna dozvola. Zbog toga situacija paše samo spekulantima, a navedene mlade obitelji prisiljene su po višoj cijeni kupovati stare stanove.

Tica je podsjetio i na gap između kamatnih stopa na štednju i kredite, što one građane koji imaju ‘višak’ novca prisiljava da ga drže na vlastitim tekućim računima, ili da ulažu u nekretnine, najčešće s ciljem kratkoročnog najma, koji također nije dugoročno isplativ.

One pak koji nemaju keša za stan, a nemaju riješeno ni stambeno pitanje, država svojim mjerama, od POS-a do APN-a prisiljava na ulazak u kredite, iako je u Hrvatskoj kreditno sposobno tek 30 posto građana. Za njih nema rješenja, zašto što nema tržišta dugoročnog najma, koji ne samo da bi riješio probleme mladih obitelji, već bi i stabilizirao cijelo tržište nekretnina, složili su se sudionici panela.

 

izvor: poslovni.hr

Nema komentara

UPOZORENJE GUVERNERA HNB-A : ‘U slučaju recesije dio korisnika gotovinskih kredita bi pao u probleme

Boris Vujčić: ‘Nekretninsko tržište još uvijek nije pregrijano, ali se ubrzano zagrijava i moglo bi se usijati ako se taj trend nastavi još koju godinu’

Guverner Hrvatske narodne banke,Boris Vujčić, rekao je prošli tjedan rekli da se tržište nekretnina pjeni, da su cijene na razinama otprije krize i da to posebno vrijedi za Jadran. Istaknuo je i da je sve veći jaz između troškova gradnje nekretnina i cijena na tržištu, nakon čega su građevinski investitori odgovorili kako smatraju da ne postoji nekretninski balon na Jadranu i u Zagrebu, osim za stare stanove na neatraktivnim lokacijama u Zagrebu.

Iako sam Vujčić nije spomenuo riječ “balon”, ona je tako shvaćena u javnosti. U razgovoru je pokušao objasniti što je zapravo mislio upotrijebivši sliku zagrijavanja. “Nekretninsko tržište još uvijek nije pregrijano, ali se ubrzano zagrijava i moglo bi se usijati ako se taj trend nastavi još koju godinu.”

Jesu li stambeni krediti precijenjeni?

Jaz između troškova gradnje i cijena

Građevinski poduzetnici ne slažu se ni s Vujčićevom tvrdnjom da je sve veći jaz između troškova gradnje i cijena. Tvrde kako je sve veća cijena gradnje, zemljišta, da nedostaje radne snage i rokovi gradnje se povećavaju pa zbog svega toga nema ekstra profita, osim u rijetkim prilikama koje, naglašavaju, ne treba generalizirati.

Vujčić na to odgovara da službeni podaci DZS-a govore da cijene građevinskih materijala nakon dugog razdoblja stagnacije rastu po vrlo niskim stopama, manjima od 2 posto, a da se rast plaća u građevinarstvu, nakon privremenog ubrzanja u protekloj godini, sredinom ove godine zaustavio.

“Kako se rast cijena stambenih nekretnina ubrzava, njihov omjer u odnosu na različite indekse troškove gradnje se povećava. Prema nekim pokazateljima, u posljednje se četiri godine povećao i do 20 posto. Financijski rezultati u skladu su s takvim statističkim pokazateljima pa su u protekloj godini, prema podacima Fine, građevinari zabilježili neto dobit, i to u agregatnom iznosu od otprilike 400 milijuna kuna, nakon što su u razdoblju od 2010. do 2017. godine akumulirali gotovo 7,5 milijardi kuna gubitaka. S obzirom na rast pokazatelja tržišta nekretnina, vjerujem da bi građevinari u ovoj godini mogli ostvariti nešto bolje poslovne rezultate, premda i dalje ispod razina viđenih prije krize”, kaže Vujčić.

Nenamjenski krediti ne ugrožavaju stabilnost

Iako je u veljači ove godine HNB kreditnim institucijama izdao Preporuku o postupanju pri odobravanju nestambenih kredita potrošačima, a bankama iznijela zahtjev da u interni postupak procjene adekvatnosti kapitala uključe sve rizike koji proizlaze ili mogu proizaći iz gotovinskih nenamjenskih kredita, gotovinski krediti su nastavili rasti po dvoznamenkastim stopama na godišnjoj razini.

Vujčić je uvjeren da gotovinski nenamjenski krediti ne prijete stabilnosti sustava, rekavši da oni čine tek oko 12 posto imovine bankarskog sustava te je zasad kapital banaka veći od njihova ukupnog iznosa. Međutim, dodaje, zabrinjava mjera u kojoj su banke u uvjetima općeg pada kamatnih stopa postale ovisne o prihodima na te kredite.

“Njihov se udjel u ukupnim kamatnim prihodima povećao s manje od 18 posto 2012. godine na gotovo 30 posto u prvoj polovici ove godine. U tom smislu orijentaciju na gotovinske kredite vidim prije svega kao poslovnu odluku banaka zasnovanu na svjesnom preuzimanju rizika, koja bi upravo zbog svoje rizičnosti u nepovoljnim makroekonomskim uvjetima mogla znatno smanjiti profitabilnost bankarskog sustava.

Iz perspektive dužnika rizike ograničava činjenica da se uglavnom radi o kunskim kreditima s fiksnom kamatnom stopom, ali relativno blaži kriteriji odobravanja znače da bi se u slučaju recesije i pada primanja dio potrošača mogao relativno brzo suočiti s teškoćama u njihovoj otplati.”

Što je dovelo do blagog usporavanja rasta?

Vujčić je rekao kako je blago usporavanje rasta gotovinskih nenamjenskih kredita tijekom ove godine isključivo rezultat aktivnosti banaka na usklađivanju kriterija kreditiranja s HNB-ovom preporukom. “Sve su se banke, osim jedne, dosad uskladile s tom preporukom, a očekujemo da će se i ta banka do kraja godine uskladiti.

Zasad nastavljamo pratiti intenzitet i strukturu rasta tih kredita, a početkom sljedeće godine HNB bi trebao dobiti dodatne ovlasti za reguliranje uvjeta kreditiranja, kako je predviđeno Akcijskim planom za pristupanje tečajnom mehanizmu ERM II. Takav jasniji mandat i dodatne ovlasti olakšat će nam sljedeće korake ako ocijenimo da su potrebni.”

 

izvor: net.hr

Nema komentara

Tržište nekretnina u Hrvatskoj: Više od 60 posto kupaca stan kupuje u gotovini!

Gosti Točke na tjedan bili su Borislav Vujović (HGK) i Velibor Mačkić (EFZG) koji su razgovarali o stanju na tržištu nekretnina u Hrvatskoj.

Velibor Mačkić je za početak objasnio što je nekretninski balon.

“Nekretninski balon je periodična fluktuacija na tržištu koja se u ovom slučaju događa na tržištu neretnina. Ono što ovaj balon razlikuje od onga na tržištu kapitala i dionica jest činjenica da se zbog manjka likvidnosti on pojavljuje rjeđe. Međutim, jednom kad se pojavi traje duže i kada pukne, efekti na ekonomske agregate su puno izraženiji, budući da obuhvaća i širi krug ljudi koji su obuhvaćeni time.”

 

“Pitanje je i kako promatramo tržište – regionalno je evidentno da možemo vidjeti nekretninnski balon – na obali, Zagrebu… Sigurno je da cijene rastu puno više nego što bi to drugi makroekonomski agregati mogli podržavati. To je zapravo i prvi indikator da postoji balon. Ako vam se pojavljuju špekulativna ulaganja, imate više potražnje od ponude i efekt krda (koji je bio veliki pokazatelj tijekom prve krize).”

Borislav Vujović je komentirao potražnju na tržištu.

“Činjenica jest da je tržište stvarno vrlo živo, čak neočekivano živo, i da su cijene takve kakve 2016., recimo, nismo uopće mogli predvidjeti. Ta je godina bila zadnja godina krize kada je dolazilo do stabilizacije i ništa nije ukazivalo na ono što se događalo u protekle tri godine, osim subvencija, za koje smo predvidjeli da će biti jedan od okidača za rast cijena.”

“Ono što se stvarno na tržištu događa jest da ljudi kupuju, da možda i ne razmišljaju previše, ali da u svakom slučaju postoji veliki broj kupaca. Puno je veća potražnja nego što je ponuda u ovom trenutku.”

Što se tiče navoda koji su se mogli čuti u medijima kako se proda svaka šesta nekretnina, istaknuo je i sljedeće:

“Teško je točno reći, ali u svakom slučaju ima stanova koji se ne prodaju i koji stoje na tržištu zato što su cijene nerealne. Treba uzeti u obzir da ni u Zagrebu nije svugdje jednaka situacija – ima jako popularnih dijelova, a ima i onih gdje i dalje nije jako jednostavno prodati veliki stan i pitanje je po kojoj cijeni.”

60 posto kupaca stan kupuje u gotovini

Dodao je kako je situacija zbog dosta faktora bitno različita od situacije u 2009. godini te kako zbog toga ne bi govorio o nekretninskom balonu.

“Ja ne bih pričao o balonu jer on odmah stvara asocijaciju pucanja i vraća ljude na 2009. kada je bila totalna kriza. Činjenica je da cijene rastu i da je tada postojalo više faktora. Ne očekujemo balon u smislu pucanja i da će sada sve pasti za 30 posto kao što je to bio slučaj u prošloj krizi.”

“Godine 2009. se dogodila svjetska kriza, imali smo veliku nezaposlenost, slučaj “švicarac” koji je bio jako veliki uteg ljudima. Klijenti su se tad, kad su kupovali stanove, zaduživali i za 120 posto. Danas se ništa od toga ne događa.”

“Danas su više od 60 posto kupaca keš-kupci,” kazao je Vujović te dodao kako “oni koji dižu kredite zadužuju se možda za 60 posto iznosa. Nemate opasnost “švicarca” u ovom trenutku”.

“Tada, 2009. godine problem je bio što ljudi koji nisu morali vraćati rate kredita su bili primorani prodavati nekreetninu (danas ljudi koji su kupili za gotovinu ne moraju prodati nekretninu). Oni koji su stan kupili u gotovini su to vidjeli kao određeni vid štednje i ulaganja jer je poznato da Hrvati štede u nekretninama.”

Subvencije su zapravo mjere za bogate, nisu uspjele mlade zadržati u Hrvatskoj

Vujović je, što se subvencija tiče, rekao sljedeće:

“Nisu subvencije jedine. Dok god je kamata na štednju de facto negativna i dok su god kamate na stambene kredite na ovim nivoima, to su pozitivne okolnosti za tržište nekretnina koje dovode automatski do kupoprodaja i rasta. Suvencije su bile i dobra ideja, ali se nažalost u realizaciji nije pokazala tako dobro.”

“Prvo, subvencije ne pogađaju ciljanu skupinu zbog koje su smislene recimo zbog mladih ljudi, pogotovo onih koji nisu iz Zagreba i koji se iseljavanju. Znači, nismo iz zadržali tom mjerom. Drugo, mjera se odvija jednom godišnje i traje mjesec dana (iduće godine će biti dva puta).”

Dodao je kako su se neki pripremili za subvencionirane kredite, ali velik broj kupaca ipak nije bio pripremljen.

“Neki su se pripremili, pa su unaprijed potpisali predugovore i rezervirali stanove. Ali veliki broj ljudi se sjetio u rujnu kada je krenula medijska kampanja da bi to realizirali. I onda nemaju vremena tražiti stan, nemaju vremena pregovarati. I onda imamo situaciju da smo u rujnu imali realizacije po cijenama koje su “vjerovali ili ne”. I sad je psihologija sljedeća – ako je moj susjed dobio 2.500 eura po kvadratu, neću ja prodati ispod toga.”

“Problem ovdje je što su ovo mjere za bogate. Čovjek kupuje stan za 250.000 eura i uzima subvenciju. Pa o čemu mi pričamo? Je li to ono što mi želimo? Trebalo je na neki način možda ograničiti cijenu stana ili ograničiti cijenu kvadrata, rasporediti to po županijama podjednako, pa neka svaka županija ima određeni budžet.”

 

 

izvor: hr.n1info

Nema komentara

Cijene nekretnina: Što država može učiniti po tom pitanju?

Stručnjaci već duže vrijeme upozoravaju da se subvencioniranjem kupnje stanova ne može riješiti problem stanovanja najvećeg dijela mladih u Hrvatskoj. Iz inicijative Stanovanje za sve ističu da je za sustavno rješavanje ovog gorućeg problema nužno povećanje javnog stambenog fonda i reguliranje dugoročnog najma stanova po povoljnim uvjetima. Apel mladih prihvatio je ministar Štromar, ali pitanje je hoće li uspjeti progurati novu stambenu politiku kojoj se uporno protive moćni lobiji što upravljaju tržištem nekretnina.

Kupnju stana u Hrvatskoj može si priuštiti samo manji dio dobrostojećih obitelji sa stalnim primanjima dok je većina mladih, koji rade na povremenim i nisko plaćenim poslovima, dugoročno osuđena na podstanarstvo, a ono je u Hrvatskoj potpuno neregulirano. Podstanari su uglavnom prepušteni na milost i nemilost najmodavcima, koji ih mogu izbaciti kad žele, promijeniti im cijenu najma ili prebaciti na njih troškove održavanja.

Osim spomenutih problema, trend kratkoročnog najma stanova u Zagrebu i ostalim većim gradovima doveo je do skoka cijena najamnina i manjka stambenog prostora, što je dodatno otežalo položaj podstanara i onih u potrazi za stanom. U takvim uvjetima većina najmoprimaca živi u neadekvatnim uvjetima, a prisiljena je trošiti više od 40 posto svojeg raspoloživog dohotka za stanovanje. Stoga nije čudno to da se sve više mladih odlučuje na odlazak iz zemlje ili ostaje živjeti s roditeljima, unatoč često neadekvatnim stambenim uvjetima. Prema istraživanju Eurostata, Hrvatska se nalazi u samom vrhu Europe prema postotku mladih koji još uvijek žive s roditeljima (od 2010. taj se postotak povećao sa 68,7 posto na 72,3 posto 2016. godine), uz prosječnu dob od 31,5 godina.

Ugrožena kategorija su i studenti jer se Hrvatska nalazi u skupini zemalja s najmanjim udjelom studenata smještenih u studentskim domovima – svega 7,9 posto.

Problem stanovanja mladih prepoznat je i na razini Europske unije te je nedavno pokrenuta europska građanska inicijativa Stanovanje za sve koja od Europske komisije (EK) zahtijeva da omogući povećanje javnog stambenog fonda i osigura uvjete za dostupnost priuštivih stanova većem broju građana. ‘Stanovi moraju biti priuštivi, a stanovanje društvena briga’, poručili su predstavnici hrvatskih udruga i organizacija koje su se priključile kampanji europske inicijative, protiveći se rastu cijena i najamnina stanova.

Da je apel mladih došao do ušiju Vlade, potvrđuje najava ministra graditeljstva i prostornog uređenja Predraga Štromara o izradi strategije stanovanja. ‘Moramo pronaći rješenje za najam stanova i omogućiti mladima da biraju. Krediti su dobri, kao i subvencije, ali najam stanova je sljedeći model koji moramo kvalitetno osmisliti i realizirati’, naglasio je Štromar gostujući u Dnevniku Nove TV. Tom prilikom najavio je i gradnju stanova za najam za deficitarna zanimanja. ‘Izmijenili smo Zakon o POS-u te smo omogućili i najam za deficitarna zanimanja. Poslali smo upute svim jedinicama lokalne samouprave, svim bolnicama, obrazovnim institucijama da nam kažu svoje potrebe i prema njima ćemo graditi stanove’, rekao je Štromar.

Jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za socijalnu politiku Gojko Bežovan ne vjeruje da će ideje ministra Štromara pasti na plodno tlo zbog jakog bankarskog i nekretninskog lobija, kojemu ne odgovaraju promjene u tom smjeru. ‘Nijedna hrvatska Vlada nije donijela strategiju stanovanja i stambene politike. Da bi se krenulo u nešto takvo, treba okupiti stručnjake i pokrenuti raspravu, a u Hrvatskoj se šuti o tome’, naglašava Bežovan.

Doduše, u Hrvatskoj postoji mogućnost najma stanova kojima upravljaju lokalne jedinice i državna tvrtka APN, ali riječ je o ograničenoj ponudi u javnom vlasništvu i dijela stanova izgrađenih kroz program POS-a. Takvi stanovi u Hrvatskoj čine svega dva posto stambenih nekretnina dok je europski prosjek 15 posto. Bežovan upozorava da već ozbiljno kasnimo s gradnjom stanova za najam. ‘Imamo premalo novca da bismo gradili veći broj stanova za najam i ograničeno vrijeme za rješavanje ovog problema. Takvi projekti predugo traju, a ljudima stanovi trebaju danas’, naglašava Bežovan. Stoga se on zalaže za mjere pomoći obiteljima koje već žive u stanovima za najam. ‘Treba urediti najam privatnih stanova i u okviru tog najma pomoći obiteljima kojima troškovi prelaze 40 posto na način da im država osigura subvenciju’, predlaže Bežovan.

Održiva cijena najamnine za stan u Zagrebu trebala bi iznositi od tri do četiri eura po kvadratnom metru, što znači da bi država trebala pokrivati oko polovicu cijene s obzirom na to da se tržišne cijene najma kreću od šest do osam eura po kvadratu. Kada je riječ o sustavnom rješavanju ovoga pitanja, Bežovan smatra da se trebamo ugledati na dobre primjere iz razvijenih europskih zemalja te gradova poput Berlina i Barcelone. ‘Berlin je nedavno donio mjere da se u narednih pet godina ne mogu povećavati najamnine za stanovanje i ograničio davanje nekretnina u kratkoročni najam’, kaže Bežovan. Dodaje da, za razliku od Hrvatske, Njemačka ozbiljno radi na unapređenju stanovanja mladih te je za svoje predsjedanje Europskom unijom (koje nastupa nakon hrvatskog) odabrala temu stanovanja kao prioritet.

Tako bi se uskoro na dnevnom redu europskih institucija mogli naći prijedlozi europske inicijative Stanovanje za sve, koja traži financiranje stanova za najam iz strukturnih fondova EU-a, lakšu izgradnju javnih stanova, pri čemu investicije u javno stanovanje ne ulaze u obračun javnog deficita, kao i strožu regulaciju digitalnih platformi, poput Airbnba, koje se bave kratkoročnim najmom,

 

Izvor: hr.n1info